Djeca nisu ničije vlasništvo, već pripadaju jednako i jednom i drugom roditelju i slobodna su sa njima graditi vlastiti odnos, nezavisan od volje drugog roditelja. Nažalost, svakodnevno smo svjedoci ružnih primjera u kojima su djeca stavljena u centar roditeljskog sukoba, prisiljena da se svrstaju na stranu jednog roditelja, da za njega odrađuju zadatke i štete drugom roditelju. Na taj način bivaju manipulirana, iskorištena i emocionalno zlostavljana.
Manipuliranje djecom počinje odmah nakon rođenja djece kad jedan roditelj (manipulator) počinje sebi davati ekskluzivno pravo nad djecom. “Ja sam vlasnik nečega što ti želiš i ponašat ćeš se kako ti ja odredim ili ćeš ostati bez toga”- put je kojim manipulator dolazi u poziciju moći nad djecom i drugim roditeljem.
Budući da manipulatori nemaju stabilno ponašanje, on će mijenjati strategiju prema djeci i prema partneru, stalno i u odnosu na okolnosti. Kako djeca odrastaju manipulativni roditelj gradi savez sa njima protiv drugog roditelja, ponižava ga pred djecom, kontrolira kao delikventa, ogovara ga, ističe njegove slabe strane, prikazuje ga krivcem za sukobe i svađe, te na taj način degradira drugog roditelja i trajno mu ruši autoritet i ugled.
Paralelno sa tim za djecu odigrava ulogu žrtve stalnim izjavama:” Svega sam se odrekao- odrekla radi vas, sve to trpim radi vas, Sve radim da bi vi bili sretni”- utiskujući djeci osjećaj krivnje i stavljajući na njih svu odgovornost za njegovu njenu tzv. “patnju”. Time manipulator postiže lojalnost djece: ako si se ti svega odrekao- odrekla radi mene i ja to moram učiniti radi tebe- i spremni su “biti njihove bitke” protiv drugog roditelja.
I tako počinje začarani krug manipuliranja, iskorištavanja i emocionalnog zlostavljanja djece. Kad manipulator zacrta cilj, on će sve učiniti da ga postigne, najprije počinje sam, ako ne ide- uključuje djecu, ovisno o problemu, može i širu obitelj, prijatelje, poslovne partnere. Održava frustraciju sve dok svi ne izgube razum i drugi partner ne popusti. Takvo ponašanje postaje obiteljska shema i ponavljat će se iz situacije u situaciju, uvijek na isti način. Najčešće je u toj shemi jedan roditelj postavljen samo kao stroj koji osigurava egzistenciju, a drugi su tu da ga kontroliraju i usmjeravaju, “jer on nije dovoljno pametan da bi to mogao.”
Zlostavljana djeca na taj način doživljavaju “spliting”, podjelu unutar ličnosti što dovodi do trajnih posljedica, jer djeca vole oba roditelja, ali su prisiljena odvojiti se od svojih osjećaja i odreći se pola sebe(one strane koja pripada drugom roditelju da bi zadivilo i umirilo manipulativnog roditelja. Djeca intuitivno znaju da je manipulativni roditelj emocionalno nestabilna osoba , da njegova ljubav nije iskrena i stalna već je ucjenjiva, određena radnjama koje dijete u znak lojalnosti radi za njega. Manipulativnom roditelju djeca su samo jedno od sredstava za postizanje ciljeva, manipulator vidi samo sebe i spreman je svakoga oko sebe žrtvovati zbog svojih interesa.
Emocionalno nestabilan roditelj nije sposoban razlučiti roditeljski odnos od partnerskog odnosa, te stapa dijete sa sobom da bi mu dalo osjećaj moći u borbi protiv drugog roditelja. Manipulatori su psihopate, što znači da imaju vanjski lokus kntrole (za sve što nije dobro krivi su drugi, drugi se trebaju prilagoditi, mijenjati) ; nemaju razvijenu empatiju ( nemaju uvid na to kako njihovo ponašanje djeluje na druge, kako se drugi osjećaju, što žele, koje su im potrebe, već je on sam sebi najvažniji),kod njih nema izbora hoćeš- nećeš(, ima samo hoćeš kad ja kažem, na način na koji ja želmi i onda kad je to za mene važno), ne uče iz iskustva, već čekaju da ponovo zadobiju moć i zaigraju staru igru.
Što je manipulacija jača to je psihopatija izraženija, manipulatori su najčešće osobe sa graničnim ili narcističnim poremećajem ličnosti.
Emocionalno zlostavljana djeca vrlo rano oboljevaju od psihosomatskih bolesti, najčešće su to glavobolje, astma, gastritis, problemi sa crijevima i dr., Imaju manjak samopouzdanja i lošu sliku o sebi, često će ostavljati dojam prepotentne i bahate djece da bi prikrili unutarnju nesigurnost.
Nasuprot manipulativnom roditelju nalazi se emocionalno stabilan roditelj, koji će u ovoj igri zauzeti submisivnu poziciju, , koji se spreman odreći sebe da bi zaštitio druge, koji je u svom djetinjstvu naučio ispunjavati roditeljska očekivanja, , koji ima duboka uvjerenja da vrijedi samo ako udovoljava i popušta, na kojem su već vrlo rano u životu trenirani kontrola i moć.
Bez obzira koliko se trudio da udovolji manipulatoru, misleći da pomaže djeci, svojim ponašanjem podržava zlostavljanje jer potkrepljuje obrazac-” samo trebaš dovoljno jako nasrnuti i ja ću popustiti”. Svaki put kad manipulator zloupotrijebi djecu, a on udovolji, uči manipulatora da je to njegov ključ za uspjeh. Takvim ponašanjem i djeci šalje pogrešnu poruku da je u redu manipulirati i da je manipulacija djelotvorno sredstvo za postizanje ciljeva. Djeca kasnije u svojim partnerskim odnosima zauzimaju uloge zlostavljača ili žrtve, i sama postaju manipulativna, što često dovodi do razočaranja, nemogućnosti ostvarivanja zdravog partnerskog odnosa i usamljenosti.
Roditelj koji želi dobro svoj djeci, zauzimanjem za sebe pokazuje da ima izgrađena uvjerenja i stavove, da je spreman boriti se za sebe i da nijedan pokret koji napravi prema sebi ne umanje ljubav prema djeci, niti ih isključuje. Treba odlučno reći NE manipulaciji i zaustaviti manipulativnog roditelja da ponovo iskoristi dijete, pa ako treba i da odustane od partnerskog odnosa.
Ostajanje u lošem partnerskom odnosu i podržavanjem zlostavljanja, odustajanjem od sebe i svojih potreba, a pristajanjem na manipulaciju, ponižavanje i iskorištavanje, roditelj u dobroj namjeri, radi i sebi i djeci više štete nego dobrobiti.
Psihoterapeut:
Rajka Rade