Poštovani,

Uzimao sam jedanput aderal i speed 2-3 puta.

Svaki put je efekt bio taj da samo budem u miru sa sobom i nista me ne ometa. Prijatelji s kojim sam uzimao su imali otkucaje srca 120-130 a meni je uvijek se kretao 60-70.

Je li to očiti znak da imam adhd ili ako mi možete pomoći da potražim pomoć negdje drugo ?

Hvala

Dragi Ivo!

Hvala Vam na Vašem pitanju koje je zaista konkretno, međutim, dali ste mi vrlo malo informacija o sebi, svojim osjećajima i ponašanju u svakodnevnom životu. Niste napisali što se trenutno događa u vašem životu. Što Vas je ponukalo da eksperimentirate sa psihostimulansima čije uzimanje može značajno oštetiti Vaše zdravlje i ozbiljno ugroziti Vaš život. Kemijskim umirivanjem i kemijskim nabrijavanjem ne možete dugoročno riješiti problem, a uzimanjem ovih supstanci ulazite u svijet ovisnosti iz kojeg je kasnije teško pronaći izlaz. Stručnjaci za mentalno zdravlje poznaju brojne metode i tehnike kojima možete ovladati da podignete kvalitetu života, to je prije svega rad na samopouzdanju i samopoštovanju, jačanje koncentracije, vježbe promjene fokusa, jačanje vlastite volje pomoću koje Vi kreirate svoje raspoloženje, te se možete dobro osjećati i zabavljati bez ikakvih improviziranih utjecaja.

Zbog Vaših sumnji na ADHD i situacije o kojoj pišete bilo bi dobro da se javite nekom od stručnjaka za mentalno zdravlje, psihijatru, psihoterapeutu ili psihologu, te da otvoreno razgovarate o svemu što Vas opterećuje i muči. Uloženo vrijeme u sebe i svoje zdravlje najbolje je uloženo vrijeme.

Želim Vam svu sreću u životu.

Rajka Rade

Prije šest mjeseci preselila sam se na novi posao. Radim u uredu s još 5 kolegica i odmah po mom dolasku nastali su problemi. Zamjenjujem kolegicu koja je na bolovanju i ako ja ostanem ona se neće moći vratiti na posao. Zbog toga me kolegice ignoriraju, nikako ne mogu sa njima uspostaviti neki prijateljski odnos. Pokušala sam im se približiti na razne načine, ali one me izbjegavaju, traže mi sitne greške, tužakaju me šefici. To me opterećuje do te mjere da i u slobodno vrijeme osjećam istu gorčinu kao na poslu, stalno o tome razmišljam, otvoreno sam im rekla što mislim, ali one su se pravile kao da se ništa ne događa. Kako da im se približim?

Razumijem da Vam je teško u situaciji u kojoj se nalazite. Dolazak u novu sredinu često puta iziskuje dosta strpljenja i tolerancije dok ne prođe proces prilagodbe. Vidim da ulažete dosta energije u traženje najboljeg načina da se približite kolegicama, ali uz sve napore to se ne događa. Mislim da bi sada bilo najbolje da se okrenete prema sebi i počnete razmišljati o poslu na drugačiji način. Što Vas u tome poslu veseli, kako možete izraziti svoju kreativnost, kako možete doprinijeti svojim idejama što boljem obavljanju radnih zadataka. Razmišljajte o poslu kao prilici da osigurate sredstva neophodna za život. Razmišljajte o svojim potrebama. Na početku ste spomenuli da zamjenjujete kolegicu na bolovanju, što podrazumjeva da ste na tom mjestu na određeno vrijeme, pa mi je nejasan Vaš zaključak da ako Vi ostanete ona se neće moći vratiti na posao. Znam da biste voljeli nastaviti raditi i kad istekne zamjena, zato savjesno ispunjavajte svoje zadatke i raspitajte se da li postoji još neko otvoreno radno mjesto ili će se u budućnosti otvoriti i također pratite natječaje izvan sadašnje organizacije. Pogled na samo taj posao vas ograničava u razmišljanju i stvara Vam dodatni pritisak pa je i odnos s kolegicama teško uspostaviti. Pokušajte uživati u sadašnjem obavljanju zadataka i lakše ćete pronaći zadovoljavajuće rješenje.