Svakodnevno smo izloženi različitim očekivanjima. Na radnom mjestu hvatamo se u koštac sa nedostižnim rokovima, obavljamo sve više radnih zadataka za sve manje novca, u obitelji osiguravamo svoje mjesto čineći razne ustupke., Udovoljavamo roditeljima, partneru, djeci, a zaboravljamo sebe. Potiskujemo svoje želje i odričemo se svojih potreba. Naš život je u rukama drugih.
Zašto se ne usprotivimo, izborimo za sebe, podržimo se u onom što nam je važno?
Ispunjavanje tuđih očekivanja obrazac je koji nastaje vrlo rano u djetinjstvu .Roditelji za nas imaju svoj plan, određujući nam obrazovanje, zanimanje, posao, često izbor partnera i prijatelja, mjesto stanovanja, te na bezbroj dobronamjernih načina ograničavaju naše izbore.
Kad napravimo neki vlastiti korak izloženi smo kritici, neodobravanju i neprihvaćanju.
Ovakav model stvara nemogućnost razvijanja samosvijesti, osoba nema izgrađene vrijednosti i uvjerenja neophodna za traženje vlastitog životnog puta. Ispunjavajući tuđa očekivanja kod osobe dolazi do snažnog unutarnjeg konflikta; ako udovolji drugima i odustane od sebe osjeća se jadno, istrošeno i iskorišteno, ako podrži sebe osjeća da je izdala i iznevjerila druge, te da ne zaslužuje ljubav i pripadanje.
Javlja se snažan osjećaj krivnje.
Kad je ovakav konflikt prejak osoba se okreće raznim porocima, prekomjernom uzimanju hrane, alkoholu ili drogama. Oni koji ispunjavanje tuđih očekivanja prihvaćaju kao životni stil postaju laka žrtva manipulacije kolega, roditelja, partnera, pa čak i svoje djece.
Psihoterapija je proces kroz koji osoba dobiva podršku u osvještavanju svojih osjećaja, pomaže u jačanju samosvijesti, kroz psihoterapiju osoba formira vlastite vrijednosti i uvjerenja što pridonosi većem samoprihvaćanju i samopoštovanju.
Jačanjem samopodrške za ostvarivanje vlastitih želja i potreba osoba dobiva unutarnju snagu da može reći sebi i drugima: Eto, to sam ja.
Autor
Rajka Rade
Novi list- kolumna