Istraživanja pokazuju da je danas, treći ponedjeljak u godini, najdepresivniji dan u godini. Zanos i ushićenje koje smo osjećali tijekom prosinca doprinijeli su da se povežemo s prijateljima, obitelji, da budemo velikodušni i oprostimo onima koji su nas razočarali i povrijedili. Sa svakim otkucajem sata bližila se ponoć, a s njim i naše nade da će u novoj godini puno toga biti drugačije….Ili barem ono što bismo mi željeli da bude.😄🥰🍀
Otkucale su prve minute, prvi dani, tjedni….…..
Polako shvaćamo da se osim datuma na kalendaru baš ništa nije promijenilo. Ili bar ništa nama značajno …
Kao da se s novogodišnjim lampicama ugasila neka naša neobjašnjiva, iznenadna sreća. Sve je nekako mirnije…… tiše.
Prijatelji nisu više onako druželjubivi, šef nam više nije naklonjen, kolege i dalje ne štede na zajedljivim komentarima, obitelj je s prvim novogodišnjim ručkom nestala….svatko se vratio u neku svoju rutinu i zaustavio se na trenutak…na tko zna koliko trenutaka….
Obećanja koja smo davali drugima i sebi ostala su mrtvo slovo na papiru, ako smo se istinski potrudili i u najboljem ih slučaju zapisali.😕😕😕
Još uvijek vraćamo film i tražimo odgovor. Da li je sve to imalo smisla? Slavlje, skupi pokloni, šetnje od štanda do štanda, pijanke, svečane torte i kolači. Toliko uloga, a neznatna promjena.
Pitam se, da li bismo se zaista iskreno radovali, nadali i ulagali toliko dobre energije da smo umjesto Nove godine, te noći čekali 32. prosinac ?🎷🎸🥁🤣🤣
Rajka Rade