Još prije nekoliko tjedana 24 sata na dan bila su premalo da u njih stavimo sve svoje obaveze. Guzve u prometu, mukotrpno traganje za slobodnim parkirnim mjestom, posao koji iscpljuje i traži sve vise truda i energije samo su bili dio svakodnevice koja nas je nemilosrdno gutala. Nakon napornog dana jos bi nam samo ostalo toliko snage da letimičnim pogledom primijetimo da li su svi u obitelji “na broju” i da se ponovo okrenemo svojim poslovima.
Partnerski odnos nije bio prioritet, nije bilo vremena za njega. Mozda smo željeli mislilti da sve funkcionira savršeno pa ga nismo preispitivativali ili smo vec odavno osvijestili da neke stvari ipak “ne štimaju”,ali vrijeme je prolazlo suviše brzo da se svako zaustavljnje i bavljenje sitnicama činilo su nepotrebno.
Danas, puno se toga promijenilo. Dom se pretvorio u ured ili u mjesto za čekanje boljih vrenena, a naš partner jedino realno lice u vrtlogu virtualnog svijeta.
Od početnog uzbuđenja kako ćemo ipak imati prilku biti slobodni, provoditi mirne i romantične večeri zajedno, više se pribliziti i upoznati jedno drugo ponekad nam se čini da stan postaje tjesan za oboje, da smo stjerani u kut s osobom od koje se toliko razlikujemo i da smo sada, bez obzira na fizičku blizinu, tisucama kilometara udaljeni. Koliko god se trudili razmišljti pozitivno, radovati se suncu, cvijeću, pticama i povrratku prirodi ne mozemo sakriti tugu i razočaranje što je nas stari, dobro uhodani život nestao preko noći. Strah od novog sutra, gubitka posla, smanjenih prihoda, moguće bolesti, brige za roditelje, djecu, prijatelje, sve se to sručilo u tih nekoliko kvadrata našeg doma i pritišće nas.
Svatko od partnera proživljava ovu situaciju na svoj način. Dok se jedni otvaraju i traže više ljubavi, pažnje i nježnosti, drugi će biti sigurniji ako se uvuku u svoju ljušturu i ne izlaze iz nje dok se stanje ne stabilizira. U vrijeme krize i teških životnih okolnosti dolaze do izražaja ponašanja s kojima se ranije nismo željeli suočiti, kao i karakterne osobine partnera koje smo do sada izbjegavali primjećivati.. Ta različitost moze još više produbiti jaz, a neostvarena očekivanja postati okidač stalnih svađa i sukoba.
Kako što lakše proći period krize i ostati dobro u partnerskom odnosu?
1. Napravite tjedni plan.
Preduga neizvjesnost i nemogućnost djelovanja može dovesti do beznađa i depresije.
Izrada tjednog plana može biti uzbudljivo putovanje za oba partnera. Uz zajedničke aktivnosti npr. učenje s djecom, spremanje stana, kuhanje i dr……svaki partner bira aktivnosti koje želi provesti sam i određuje vrijeme za to npr. gledanje neke tv serije, učenje stranog jezika, vježbanje…..
Igrajte zajedno društvene igre jer će vas one brzo zainteresirati i rasteretiti. Napravite susrete putem skypa sa zajedničkim prijateljima i rođacima.
Na kraju tjedna provjerite koje ste aktivnosti uspješno proveli, a koje želite zamijeniti.
Ako partner ne želi sudjelovati, napravite plan samo za sebe, ali ostavite mogućnost da vam se u svakom trenutku može pridružiti.
2. Odvojite vrijeme samo za sebe.
U dobrom partnerskom odnosu udio svakog partnera je 30% ,dok 70% vremena odlazi na posao, prijatelje, hobije i slobodno vrijeme.
Kod premalo zajednički provedenog vremena i smanjenja zajedničkih interesa pojavit će se osjecaj usamljenosti i odbačenosti, a u preplavljujućem odnosu u kojem su partneri koncentrirani stalno jedan na drugog, osjećaj gušenja, nedostatka prostora, skučenosti i tjeskobe.
Da biste se osjećali dobro pokušajte izbalansirati vrijeme između obitelji i vanjskog svijeta, Održavajte odnose s kolegama na poslu i prijateljima. Ako ste izgubili posao razmislite postoji li jos nešto sto biste mogli raditi, pronađite osobe koje su u sličnoj poziciji i razgovarajte o zajedničkim problemima. Možda će se pojaviti neka nova ideja koju do sada niste vidjeli.
3.Ne vodite duge razgovore.
Puno slobodnog vremena bez strukture može se učiniti kao dobra prilka da se konačno na stol donesu teme koje du dugo čučale u “ormaru”. Ne činite to!
Kvaliteta komunikacije je od presudnog značaja za partnerski odnos, zato je važno da bude produktivna i podržavajuća. Optimalno vrijeme koji partneri trebaju provesti u diskusiji o određenoj temi je 20 do maksimalno 30 minuta. Nakon toga kod partnera se mogu aktivirati stresne teme iz prošlosti kao i različiti obranbeni mehanizmi te će se vrlo lako razgovor pretvoriti u nerazumijevanje i svađu.
Nakon 20 minuta pokako završavajte razgovor ili predložite partneru da se kasnije ponovo vratite na tu temu, ako mislite da nije sve rečeno. Vremenski odmak će pružiti drugačiju perspektivu pa će se komunikacija završiti na obostrano zadovoljstvo.
4. Ne donosite vekike životne odluke.
Kad se nađemo u “škripcu” počinjemo se kriviti za odluke koje smo donosili i vjerujemo da bi neke druge opcije danas dale bolje rezultate. Naša ljutnja može se proicirati u ljutnju prema partneru (zašto smo promijenili posao,prodali stan, nemamo ušteđevine, živimo u gradu…) i sad je prilika da to promijenimo, što će postati izvor dodatnih nesuglastica.
Velike životne odkuke najbolje je donositi kad smo stabilni i dobro podržani jer tada možemo sagledati prednosti i nedostake sadašnje situacije kao i svih budućih željenih ishoda.
5. Partneri se na različite načine suočavaju sa stresom.
Egzistencijalnu neizvijesnost neki će partneri pokušati pretvoriti u prednost. Za njih to će biti dobra prilika da dođu u kontakt sa svojim potrebama i osvijeste što bi mogli promijeniti, dok će drugi ovakvu situaciju doživjeti kao potpuni kolaps što će rezulturati strahovima, ljutnjom, bijesom, pa čak i gubitkom kontrole koji može biti ugrožavajući za partnera i članove obitelji. Osjećaj isključenosti iz vanjskog svijeta i blokiranost partnera vrlo lako može postati plodno tlo za različite vrste zlostavljanja.
Smisao partnerskog odnosa je da se partneri nadopunjavaju i podržavaju u teškim trenucima, međutim, dugotrajna fiksiranost u ulogu žrtve ili spasitelja rezultirat će disbalabsom u partnerskom odnosu. Ako se jedan partner stalno žali, prigovara, kritizira i ljuti se , oslabit će i onog partnera koji je bio optimistican, spreman pružiti razumijevanje i utjehu.
Kontraproduktivno je partneru “izigravati” psihoterapeuta, već ga treba podržati da potraži stručnu pomoć (besplatna psihološka telefonska i online pomoć) nakom čega će se osjećati jače i sigurnije.
Ovo je vrijeme povlačenja, bivanja sa samim sobom, vrijeme u kojem se svatko od nas pokušava snaći na najbolji mogući način. Vrijeme traganju za dobrim, mirnim i sigurnim mjestom i zato treba što više biti strpljiv, tolerantan i poštovati različitost i prava drugog.
Rajka Rade
psihoterapystudio
Recent Comments